Da bi se poznavali propisi sehvi-sedžde nužno je nauciti ruknove namaza i njegove vadžibe jer se propisi sehvi-sedžde upravo vezuju za njih. To je jedan od osnovnih razloga zbog cega treba poznavati razliku između namaskih radnji, ruknova, vadžiba i sunneta. Sehvi-sedžda je propisana u svim namazima osim na dženazi, prilikom sedžde tilaveta i sehvi-sedžde. Sehvi-sedžda se dijeli, obzirom na njene uzroke, na cetiri vrste:

1. Kada klanjac doda neku radnju

Ako doda neku radnju koja je od namaza kao što je peti rekat, treca sedžda, drugi ruku’ i sl. U tom slucaju klanjac ce uciniti sehvi-sedždu nakon što preda selam na obje strane, to jeste predat ce selam od namaza a zatim ce uciniti još dvije sedžde i ponovo predati selam bez ponavljanja tešehhuda. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao podnenamaz sa pet rekata pa su mu rekli: “Je li se namaz povecao? ”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “A zašto? ” na šta oni dodaše, “Klanjao si pet rekata!” Pa je ucinio dvije sedžde i predao selam. Kada klanjac doda neku radnju koja nije od namaza kao što je koracanje, oblacenje, namještanje kape i turbana, cešanje, obaziranje i sl. Ako ta radnja bude iz potrebe, nece mu pokvariti namaz makar izgledalo da je ucinio puno pokreta. Međutim, ako to uradi  bez nužde i potrebe, onda se gleda na kolicinu i velicinu te radnje, te da li je namjerno ili iz zaborava. Ako pokreti budu mnogobrojni i namjerni, namaz je pokvaren. Po preferijajucem mišljenju namaz ce biti pokvaren ako radnja bude mnogobrojna pa makar i iz zaborava u tolikoj mjeri da onaj ko posmatra tog klanjaca nema utisak da je on u namazu.

Ako, pokreti budu mali makar i namjerni, takav postupak je pokuđen ali namaz je ispravan, s tim da ce mu nagrada za namaz biti umanjena kao što je igranje sa satom ili nepotrebno cešanje.

2. Kada klanjac zaboravi neku namasku radnju

a) Zaborav namaskih ruknova
- ako je taj rukn pocetni tekbir, u tom slucaju klanjac nije ni stupio u namaz, te ga mora obnoviti;
- ako zaboravi neki drugi rukn u namazu, onda imamo tri situacije:

Prva situacija: Kada klanjac se sjeti da je izostavio taj rukn tek onda kada je poceo sa ucenjem na sljedecem rekatu. Onda je rekat na kojem je to zaboravio neispravan, a na njegovo mjesto ce racunati rekat u kojem se nalazi.

Druga situacija: Ako klanjac se sjeti da je zaboravio neki rukn prije nego što pocne sa ucenjem El-Fatihe na narednom rekatu, tada ce se vratiti da obavi taj zaboravljeni rukn i ponovit ce sve radnje iza njega do novog rekata. Npr., na sedždi se sjetio da je zaboravio prouciti El-Fatihu, obaveza mu je da se odmah vrati na kijam, zatim prouci El-Fatihu, ucini ruku, vrati se sa ruku’a i tek onda ode na sedždu i nastavi klanjati. Na kraju namaza ce uciniti sehvi-sedždu prije selama.

Treca situacija: Kada se klanjac sjeti da je zaboravio neki rukn nakon što je predao selam. Ukoliko se sjetio toga neposredno poslije selama prije nego je izgubio abdest ili s nekim razgovarao nevezano za namaz, onda ce klanjati jedan rekat koji ce mu nadomjestiti propust i prije selama ce uciniti dvije sedžde. Međutim, ako se toga sjeti nakon što je izgubio abdest ili razgovarao nevezano za namaz onda ce obnoviti namaz.

b) Zaborav namaskih vadžiba

Ako klanjac zaboravi vadžib onda se nece vracati da ga nadoknadi, nego ce samo uciniti sehvisedždu prije selama. Dokaz za ovo je hadis od Abdullaha Ibn Buhajna: “Klanjao nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dva rekata a zatim ustao na treci, nije sijedio, pa su i ljudi ustali za njim i klanjali. Kada je bio na kraju namaza, dok smo cekali da preda selam, donio je tekbir i uradio dvije sedžde prije selama, a onda predao selam.”

c) Zaborav namaskih Sunnet

U tom slucaju nece ciniti sehvi-sedždu, kao i u slucaju da doda neku radnju koja je inace Sunnet u namazu, ali na drugim rekatima, kao da doda suru u cetvrtom rekatu ili prouci “subhaneke” na drugom rekatu.

3. Kada klanjac posumnja u namaz

Ukoliko klanjac posumnja da je nešto zaboravio od ruknova ili vadžiba propis je sljedeci:

a) Kada klanjac posumnja u broj rekata koji je klanjao, racunat ce da je klanjao manje, jer je u to siguran pa ako sumnja da li je klanjao dva ili tri rekata uzet ce da je klanjao samo dva rekata i na kraju namaza ce uciniti sedždu prije selama. Pripovijeda se da je jedne prilike, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije drugog rekata, preskocivši prvo sjedenje (et-tehijjatu), ustao direktno na treci rekat i da je prije selama ucinio sehvisedždu, dodavši kasnije: ”Kada neko od vas u namazu posumnja da li je klanjao tri ili cetiri rekata, neka odbaci sumnju tako što ce za osnovu uzeti ono u što je siguran (a to je manji broj), a potom, prije selama, neka ucini sehvi-sedždu. Ako u takvom slucaju bude klanjao pet (umjesto cetiri) rekata, to ce mu biti šefa’at za njegov namaz, a ako bude klanjao cetiri, tacno koliko i treba, to ce ostaviti šejtana pokunjena nosa.”

b) Ako klanjac posumnja da li je izostavio rukn. Tu imamo tri situacije:

Prva situacija: Ako klanjac posumnja da je izostavio rukn na prethodnom rekatu, tad ce rekat u kojem se nalazi racunati umjesto prethodnog rekata u ciju ispravnost sumnja.

Druga situacija: Ako klanjac posumnja da je izostavio rukn na istom rekatu u kojem se trenutno nalazi, tada ce se vratiti do toga rukna i obavit ce ga kao i sve radnje poslije njega. Ovdje je postupak isti kao i kod izostavljanja nekih radnji u namazu, jer je osnovno pravilo u ovome da je u ono u što se sumnja kao da je i izostavljeno.

Treca situacija: Ako se klanjacu pojavila sumnja nakon što je obavio namaz i izašao iz njega, u tom slucaju nece se obazirati na svoju sumnju.

4. Kada klanjac nije siguran da li je obavio rukn ili vadžib, ali preovladava mišjenje da ga je ucinio

U tom slucaju klanjac ce upotpuniti namaz prema tom preovladavajucem mišljenju i uciniti ce sehvi-sedždu poslije selama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada neko od vas posumnja u namazu neka odabere ono što smatra ispravnijim (u drugoj predaji: “Neka odabere ono što je bliže istini”). Neka ucini sehvi “sedždu.” Kod Buharije još stoji: “… i neka ucini sehvi sedždu poslije selama.”

NAPOMENA:

Pri cinjenju sehvi-sedžde prije ili poslije selama nije potrebno ponovo uciti “Et-Tehijatu” nego je ispravno neposredno poslije sehvi-sedžde predati selam kao što to bilježi Buhar.

To su radnje koje treba raditi u toku namaza, ali ako se ne obave, namaz nije pokvaren. Ne treba ucinitii sehvi-sedždu, ali je propušteno nešto što je bolje.

Namaski Sunneti su:

1. Na pocetku prouciti dovu koja glasi: SubhanekAllahumme ve bi hamdike ve tebarekesmuke ve te‘ala džedduke ve la ilahe gajruke! Tebi slava pripada, Allahu moj, i uvijek si hvaljen. Blagoslovljeno je Tvoje Ime, uzvišena je Tvoja velicina i nema boga osim Tebe. Može se prouciti i neka druga dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ucio.

2. Na prvom rekatu svakog namaza u sebi prouciti „euzubillu“, a na svakom rekatu “bismillu“. U tom smislu, Uzvišeni kaže: “Kada hoceš da uciš Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog.“ (En-Nahl, 98.)

3. Okrenutih dlanova prema kibli dici ruke u visini ramena ili ušiju prilikom izgovaranja pocetnog tekbira i tekbira za ruku‘, te prilikom vracanja sa ruku’a i kod ustajanja sa prvog sjedenja. U tom smislu se od Ibn-Omera, radijallahu anhuma, prenosi da je rekao: “Kada bi stao da klanja, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi podigao ruke u visini ramena, a zatim izgovorio: „Allahu ekber“. Kada bi htio sageti se na ruku‘, opet bi ih isto tako podigao. To bi ucinio i kada bi digao glavu sa ruku’a, izgovarajuci: Semi’Allahu limen hamideh! Rabbena ve lekelhamd“!

4. Poslije proucene El-Fatihe, izgovoriti „Amin“! U tom smislu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da bi, kada bi proucio ´gajril magdubi alejhim ve leddalin´ dugo otežuci izgovorio „Amin“! Aiša, radijallahu anha, također, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Najviše na cemu nam židovi zavide je nazivanje selama i vaše izgovaranje amin u namazu.”

5. Na sabahu i na podne namazu uciti duže sure, s tim što se na sabahu uci duže nego na podne, na ikindiji i jaciji srednje a na akšamu krace. U komentaru Muslimova Sahiha En-Nevevi kaže: “Vidljivo je razilaženje među ucenjacima o tome koliko iz Kur’ana treba prouciti na kom namazu. Međutim, oni su kazali da je Sunnet na sabahu i na podne uciti duže sure, s tim što se na sabahu uci duže nego na podne, na ikindiji i jaciji srednje a na akšamu krace.“

6. Između dvije sedžde prouciti dovu.

7. Na sjedenju u namazu sjediti onako kako se prenosi da je sjedio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

8. Na kijamu, u visini prsa,držati ruke desnu po lijevoj.

9. Na sedždi se obratiti dovom Allahu, dželle še’nuhu.

10. Na posljednjem sjedenju poslije proucenih salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prouciti dovu o zaštiti od Džehennema, kaburske kazne, od iskušenja u životu i na samrti i od iskušenja Mesiha Dedždžala.

11. Poslije selama na desnu stranu predati selam na lijevu stranu.

12. Poslije predanog selama pojedinacno izgovoriti poznate sunnetske dove i zikrove na nacin kako je zabilježeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (vidi str. 88-93)

Assalamu alaykum

Evo jedan video snimak u kojem se objasnjava nacin klanjanja po sunnetu.

Prijevod: mr. hfz. Muhammed Fadil Porca

Bujrum

Ovim putem zelim takodjer navesti da ce izvori hadisa i sure+broj ajeta nadoknadno biti dodati u vec postavljene tekstove.

To su radnje koje se moraju uciniti u toku namaza, a ako klanjac izostavi neke od njih, u tom slucaju dužan je uciniti sehvi-sedždu.

1. Poslije proucene El-Fatihe na sabahu, prva dva rekata podne, ikindije, akšama i jacije prouciti još po jednu suru ili nešto iz Kur’ana. Dokaz za to je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako se prenosi, na prva dva rekata podne-namaza iza proucene El-Fatihe redovno ucio još po jednu suru. Ponekad bi koji ajet proucio glasnije da i ashabi cuju, a na zadnja dva rekata samo El-Fatihu.

2. Imam (onaj ko klanja) sam izgovora: “Semi’Allahu limen hamideh Rabbena ve lekel-hamd“, a onaj ko klanja za imamom (muktedija) samo “Rabbena ve lekel-hamd“ U tom smislu se od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se uspravio poslije obavljenog ruku’a proucio bi Semi’Allahu limen hamideh (Allah cuje onoga ko Ga hvali). Potom bi, dok je još na kijamu, izgovorio: “Rabbena ve lekel-hamd“ (Gospodaru naš, Tebi pripada svaka hvala);

Također se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada imam izgovori Semi’allahu limen hamideh – vi recite Allahume, Rabbena ve lekel-hamd!“

3. Na ruku’u izgovoriti Subhane rabbijel-azim! (Neka je hvaljen Gospodara moj Velicanstveni), a na sedždi Subhane rabbijelea’la! (Neka je hvaljen Gospodar moj Svevišnji).

4. Izgovarati tekbir prilikom svakog spuštanja i dizanja, kao što je preneseno u hadisima.

5. Prvo sjedenje (tešehhud) na kome se uci Et-Tehijjatu.

6. Prouciti rijeci tešehhuda.

7. U nocnim namazima uciti naglas na prva dva rekata farznamaza a u ostalim rekatima farz-namaza kao i u dnevnim namazima uciti u sebi. To je Sunnet.

8. Uciti u sebi na namazima za koje je propisano da se uci u sebi. Ovo se odnosi na farz-namaze. Što se tice nafila, na dnevnim je Sunnet uciti u sebi, a na nocnim naglas. Izuzetak su samo nocne nafile na kojima bi ucenje naglas moglo smetati drugima, pa je u takvom slucaju mustehab (lijepo) uciti u sebi.

9. Na zadnjem sjedenju, poslije proucenog tešehhuda, donijeti salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Fedale Ibn Ubejda, radijallahu anhu, se prenosi da je kazao: “Jednog dana dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, još sjedio u džamiji, dođe neki covjek i poce klanjati. cim je sjeo, rece: ‘Allahu, oprosti mi! Allahu, smiluj mi se!’ Na to ce Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Klanjacu, požurio si. Kada na namazu sjedneš, prvo prouci et-tehijjatu i salavate na mene, pa tek onda upucuj dovu i moli. Potom je došao drugi covjek, koji je nakon što je klanjao i sjeo, proucio prvo et-tehijjatu i salavate na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Njemu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Klanjacu, sada moli, bit ce ti uslišano.’

To su osnovni dijelovi namaza bez kojih namaz nije ispravan.

Onome ko je u stanju da stoji, dužnost je stajati na nogama kad klanja farzove, jer onome ko je u stanju stajati na nogama, farz namaz obavljen sjedeci nije ispravan. Ovo je zato što Uzvišeni Allah kaže: ”... i pred Allahom ponizno stojte!” (El-Bekare, 238.)

1. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Imranu Ibn Husajnu: ”Ako možeš, klanjaj stojeci, a ako ne možeš, onda sjedeci, a ako ne možeš ni sjedeci, onda ležeci na strani.”To znaci ako je u stanju stajati onda nece sjedeci klanjati namaz.

2. Zanijetiti, tj. srcem odluciti da se želi klanjati određeni namaz. Dokaz za to su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: ”Djela se mjere prema namjeri.”

3. Pocetni tekbir, tj. izgovoriti rijeci “Allahu ekber!” Dokaz za to su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: ”Kljuc namaza je cistoca (tj. biti pod abdestom). On pocinje sa izgovaranjem tekbira, a završava se sa predavanjem selama.”

4. Prouciti El-Fatihu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Onome ko ne prouci El-Fatihu namaz nije ispravan.” Izuzetak od ovoga je samo muktedija (onaj ko klanja za imamom) i to na onim namazima u kojima imam uci naglas, jer je Uzvišeni rekao: ”A kada se uci Kur’an vi ga slušajte i šutite!” (El-Ea’raf, 204.)

Naređeno je da se šuti i sluša ucenje imama. U tom smislu su i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: ”Kada imam donese tekbir, donesite ga i vi, a kada uci šutite (i slušajte njegovo ucenje).” Međutim, kada imam uci u sebi, ucit ce obavezno i onaj koji klanja za njim (muktedija).

5. Pregeti se u namazu (uciniti ruku’).

6. Spustiti se na sedždu.

7. Smiriti se na ruku’u, sedždi, kijamu i sjedenju, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, covjeku koji nije propisno obavio namaz, rekao: ”... dok se potpuno ne smiriš.” Ovo mu je ponovio vezano za ruku’, sedždu i sjedenje, dok mu je vezano za kijam rekao da na njemu bude uspravljen.

8. Predati selam. Dokaz za to su rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.: ”Kljuc namaza je cistoca. On pocinje sa izgovaranjem tekbira, a završava se predavanjem selama.”

9. Sjediti na posljednjem sjedenju dok ne preda selam, jer se namaz ne može završiti dok se ne preda selam, niti se selam može drugacije predati osim sjedeci. Dokaz za ovo su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: ”... a završava se predavanjem selama.”

10. Pridržavati se redoslijeda u izvršavanju navedenih farzova, tako da se, npr, ne uci “El-Fatiha” prije nego što se donese pocetni tekbir, ili da se ne cini sedžda prije nego što se obavi ruku’ itd., jer je forma obavljanja namaza u potpunosti vjerodostojno prenesena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poducavajuci svoje ashabe kako ce klanjati, je rekao: ”Klanjajte onako kako mene vidite da klanjam” Prema tome, u namazu se svi sastavni dijelovi moraju obaviti na njihovo vrijeme, tj. ništa se ne smije obaviti prije ni poslije nego što je propisano. U suprotnom, namaz nije ispravan.